«Jedan kuriozitet»

TV emisija – mart 1994.
Ranko Munitić intervjuiše Aleksandra Petrovića

Povodom prikazivanja filma Tri na festivalu u Puli –A.P. pominje

Odlomak:
«… kada je taj film bio završen, onda smo ja i Antonije pojurili na izlaz pulske Arene, jer, ipak je to bila knjiga, pa, ako film ideološki propadne, stradaće i knjiga. Na glavni izlaz, kroz koji je trebalo da izađe Josip Broz Tito, došli smo i mi. Pustili su nas na jedno desetak metara od njega. On je izašao… Dejan Obradović, tadašnji direktor Jugoslavija filma mu je prišao, naklonio mu se, i pogledao ga pogledom punim zebnje.
Josip Broz se zagledao malo u daljinu, malo se nasmešio – imao je šarmantan osmeh – i rekao: ”Dobar film… Psihološka drama”. I eto, tu je bila rešena sudbina tog filma koji su posle neki pokušali da ideološki diskvalifikuju. Naročito deo sarajevske i zagrebacke štampe. Pa i ljubljanske. Ne, manje ljubljanske. Pa i beogradske, moram da kažem. U Beogradu se digla dževa: da li su nam potrebni filmovi koji naprave 20.000 gledalaca, ili filmovi koji naprave 100.000 gledalaca. Zaboravljajući, pritom, da ti filmovi koji naprave 100.000 gledalaca i koji su nam, sigurno, potrebni – ja sam sa uživanjem pre neki dan gledao one filmove koji su, sigurno, strogo ocenjeni – znate: “Zajednički stan”, i ono sve. Mnogo smo bili surovi prema tim filmovima. Ali, s druge strane, ovi filmovi koje u Beogradu gleda (kao što je film Tri) 20.000 gledalaca, njih po 20.000 gledalaca, gleda još u 100 zemalja sveta. Pa kada sve saberete, gleda ih mnogo više ljudi nego ove koje u Beogradu gleda samo 100.000 gledalaca, i nigde više. Ali, to nije bitno. Mislim, kriterijumi. Ja hoću da kažem da se meni sviđa i ”Zajednički stan”. Tri je ono što jeste. Ali oni (filmovi kao što je ”Zajednički stan”), ne tuku bitku, nemaju nikakve probleme, niti teritorijalne, niti jedan treba da izađe na more a drugi na Savu.»

tri-final