Petar Dobrović

Producent: Zagreb film, Zagreb, 1957. god.
Scenario: Miroslav Krleža
Reditelj: Aleksandar Petrović, Vicko Raspor
Kamera: J. Jovanović, Nikola Majdak
Tonski snimatelj: Ing. A. Pregernik
Montaža: K. Harisijades
Organizacija snimanja: M. Borota
Asistent snimatelja: L. Kekić
Konsultant: O. Dobrović

petar dobrovic

Nagrade i festivali:

  • V Festival jugoslovenskog filma u Puli 1958
  • Festival u Karlovim Varima, jul 1959
  • Festival jugoslovenskog kratkometražnog filma u Beogradu, mart 1960
  • Pariski Bijenale umetnosti, 29.09 – 05.11.1961

Kritike:

«Spada u grupu dela koja pomažu da se pronikne u stvaralačku delatnost likovnih umetnka. Od filmova toga roda sigurno je jedan od najbljh. Njegov film mestimično čak gogenskih raspoloženja, ubedljiv je. Reditelj znalački koristi filmska sredstva i pri tom ne deluje nametljivo. Njegovo prikazivanje ostavilo je radostan utisak.» Milutin Čolić, « Politika », 1959

 

«Petrović hoće da kaže da su Dobrovićeve boje zvonke. On bi to mogao da kaže ustima spikera ali on to neće. Umesto toga on nam prikazuje snimke napuštenih kamenih zvonika. Vekovi su pojeli zvona, kamen je obgrlio samo prazninu kroz koju zjapi plavetnilo neba. Ali trenutak docnije zazvoni jarka boja nekog grma ili nekog cveća i mi čujemo zvuk zvona. Tako jedan umetnik slikom i metaforama vrši estetsku i literarnu analizu slikarevog stvaralaštva.» Dušan Makavejev, 1958

Aleksandar Petrović o filmu Petar Dobrović:

«U pripremnom periodu rada, od bitne važnosti prilikom razmatranja estetske problematike budućeg filma Petar Dobrović, bio je za mene podatak da je Dobrović prevashodno fovistički slikar i da je, prema tome, njegovo slikarstvo lišeno anegdote: pa ne samo da na Dobrovićevim slikama uglavnom ne postoje scenični prizori, nego su i figurativni i arhitektonski motiv i tretirani samo kao elementi izgradnje subjektivnih crtačkih i kolorističkih vizija…»
Sledeći scenarističku zamisao Miroslava Krleže « Morao sam se, dakle, opredeliti za režijski metod sa kojim bih mogao da razotkrijem suštinu dramatičnog procesa formiranja Dobrovićeve umetnosti. Na osnovu opštih dramaturških tokova cele zamisli, trebalo je naći filmska režijska rešenja koja bi razotkrila “unurašnje kretanje” tog autotohnog likovnog umetničkog sadržaja… U slučaju filma Petar Dobrović, terbalo je znači razotkriti proces koloristike emancipacije Dobrovićeve umetnosti;… U dokumentarnom filmu nemoguće je stvari rešavati ” unapred.” Pogotovo se to nije moglo ni pokušati u DOBROVIĆU, jer se glavna dramaturška nit gradila baš na vezi Dobrovićevih slika i sredine, predela, koji su ga inspirisali… Rad na Petru Dobroviću konačno me je učvrstio u još jednom zaključku: postoji nešto što ja zovem “dramatična vrednost”, značaj stvari, a što je određeno specifičnom dramatskom težinom izvesnog momenta fima u sklopu opšteg razvoja teme. Neobično je važno sačuvati apsolutnu sposobnost kontrole vrednosti (značaja) pasaža koji se obrađuje. Publika za svaki komad vašeg filma ima jednu određenu dozu zainteresovanosti. Zainteresovanost publike u neposrednoj je vezi sa onim što sam nazvao “dramatična vrednost (specifična dramatska težina)”. Jedan, dakle, od najvažnijih elemenata u režiji jeste ” mera”: sposobnost da se oseti koliko treba jedan sadržajni element koristiti i razraditi.
… kod filmova o slikarstvu i slikarima, pravo na svoje trajanje sadržaj ima tek onda kada se ostvari i odgovarajući filmski lik; i ne samo to, nego se na filmu i sam taj sadržaj ostvaruje tek onda kada se ostvari i odgovarajući filmski oblik.
… Treba, dakle, usmeriti gledaočevu pažnju u pravom smislu, formirati filmske pasaže koji će biti jedna nova, “filmska”, u vremenu data, slika dela tog slikara. Pošto je Dobrović fovistički slikar, ja sam tokom filma formirao jednu specijalnu, na analizi Dobrovićevih boja zasnovanu, dramaturšku strukturu, čiju je poentu sačinjavo pasaž najlepših kolorističkih detalja sa Dobrovićevih slika. Filmska kamera može da reprodukuje i najsitnije detalje, bojene kvržice koje golim okom skoro i ne opažamo. Na ekranu one, međutim, dobijaju hiljadustruke veće dimenzije. Film nam omogućuje da otkrijemo najtananije nijanse bojene fakture slike, da dođemo do krajnjih vrednosti, do poteza i namaza koji reflektuju najsloženija i najfinija titranja slikarske fantazije slikareve: do njegovog rukopisa. Do onoga, dakle, što je refleks “unutrašnjeg sadržaja stvari”…

Aleksandar Petrović Zabeleške na ivici filmske trake FILM DANAS – 1950-1965 NOVI FILM