Rat ratu

Život i delo Dimitrija Tucovića

Kratkometražni film

Producent: Avala film, Beograd, 1960. god.
Reditelj: Aleksandar Petrović
Tekst: Nusret Seferović
Snimatelj: J. Jovanović
Asistent režije: M. Borota
Montaža: S. Komar
Ton snimatelj: R. Vujić
Tekst čita: D. Vidak
Kompozitor: Aleksandar Obradović

 rat ratu

Sa svim ljudima što pate
ja sam nerazdvojno zajedno do poslednjeg časa svoga života.
Vaša tuga moj je bol,
Vaša nepravda moja je nesreća.
Dok vi ne pobedite ja sam rob.
Dimitrije Tucović

O filmu Rat ratu kroz radni potsetnik Aleksandra Petrovića:

Tokom filma, u pasažu posvećenom “Prvom maju”, ponoviti rešenje sa pevanjem, iz filma Uz Druga je drug. Posle scene Tucovićeve pogibije režirane u ratnoj atmosferi, sa izrazitim šumovima rata, postaviti opet sekvencu prvomajskih pevača, samo ovoga puta mnogo više razradeni i u himničnom raspoloženju. Radnici u krupnim planovima, pevaju “Internacionalu”. U početku tog pasaža još uvek treba da se čuju šumovi borbe (fijuk metaka i eksplozije). Pesma postepeno, sve do nestanka, potiskuje šumove rata. Na kraju tog pasaža i na kraju celog filma postaviti detalj parole: Rat ratu.
U delu filma u kome će se, u Upravnom odboru, govoriti o kombinacijama sa Tucovićevom kandidaturom, obrazovati na bazi Tucovićevih tekstova, polemiku Tucović – Kaclerović. Kaclerovićev realan glas “uključiti” putem njegovog potpisa koji traje u kadru ili tokom celog realnog govora, ili samo delimično.
Tucović 1911. godine nije hteo da se kandiduje u Požarevackom i Kragujevačkom srezu gde bi mu kandidatura bila sigurna (da ne bi Kacleroviću oduzimao mandat, a i zato što je želeo da se kandiduje u Timočkom, proleterskom okrugu – rudniku Zvečani). Radi toga, na tim izborima uopšte nije bio izabran. Godine 1914. trebalo je da se izbori održe prvog Avgusta. Ti izbori su, međutim, zbog rata odloženi. Da je Tucović bio izabran za narodnog poslanika, ne bi išao u rat, što znači da ne bi poginuo.
Tucovića su sahranili austrijski socijalisti među austrijskim vojnicima koji su osvojili mesto na kome je poginuo. Na drvetu ispod koga su ga sahranili napisali su: Ovde leži vođa srpskih socijalista.
Na početku filma dati krštenicu. Zatim švenk, krupno, preko pojedinih rubrika. Kada se dođe do oca i majke preći na total porodične fotografije, pa na krupne planove oca – prote i majke u libadetu (od oca prote… i majke, ove žene sa libadetom, rodio se vođa srpskih socijalista, učenik Karla Marksa i Fridriha Engelsa i jedan od najnaprednijih ljudi svoga vremena – Dimitrije Tucović). Na kraju preći na krupan plan Tucovića i zadržati se na njemu, dok preko tog krupnog plana ide škrti biografski tekst.
Na kraju filma, posle parole “Rat – ratu”, kadrovi ratnih strahota iz Drugog i Prvog rata, najgroznijih, i scene iz Hirošime. Pa zatim detalji savremenog gradskog života snimljeni skrivenom kamerom. Preko svega ide tekst odlomaka Tucovićevih.
I na Tucovića se mogu odnositi Akselrodove reči o Lenjinu: “On nije bio samo obrazovan marksist – takvih je bilo mnogo – nego je znao šta hoće da radi i kako treba da radi”. Istaći ovo poređenje Tucović – Lenjin koje može veoma da godi.
Završetak, definitivan: Tucovića oficira, posle blicera, pretopiti u Tucovića dete. Tucović – dete, se zatim udaljava centrom kadra (pozadina je bela, neutralna) sve do krajnje tačke razaznavanja. Posle toga se dete pretvara u vojnički krst, a posle tog pretapanja neutralna bela pozadina pretapa se u ogromno vojničko groblje. Spiker obaveštava koliko je vojnika poginulo u Prvom ratu – među žrtvama je bio i rezervni pešadijski poručnik srpske vojske i generalni sekretar srpske socijal-demokratske partije. Groblje se pretapa u afišu iz lista “Organizovani radnik”, iz 1924. godine. Far na tačku “Internacionala” – peva radnički hor – hor sa proslava Prvog maja i hor koji peva Internacionalu. Razmisliti o ” modernoj sekvenci”.
Drugi deo filma propratiti glasovima živih Tucovićevih savremenika. Njihov tekst ide preko njihovih dečijih portreta.
Na početku filma, posle krštenice, slika Tucovića – dete.
“Internacionalu”, na kraju, posle afiše, pevaju prvo partijski borci iz stare Jugoslavije (robijaši, demonstranti, a pre njih radnici iz Tucovićevog vremena. Razmisliti da li da se među njima pojave i poznate rukovodeće ličnosti), zatim partizani (ranjenici, poginuli i uopšte, borci, i najzad radne brigade u maršu preko novog auto-puta). Završiti sve bržim, razmazujućim farom preko lica omladinaca.
Pronaći način da se iskoristi slika radničke pleh muzike.
Jedna prazna beogradska ulica onoga doba. Spiker govori o tome koliko je tu bilo demonstranata u vreme nekih predratnih demonstracija. Veoma mali broj njih je ostao živ. Pretapanjem: total groblja.
Ali, njihovo delo živi.
Početi, možda, film, globusom. Vizuelno i tekstom označiti proporcije Srbije i drugih velikih marksističkih središta. Odmah zatim neki Tucovićev revolucionarni tekst.

Aleksandar Petrović