O SANU

(Srpska Akademija Nauka i Umetnosti)

NIN – Milivoje Glišić, 22 Novembar 1991.
GLIŠIĆ: Kako tumačite to da, recimo, mi imamo vas i možda još nekoliko evropskih i svetskih filmskih stvaralaca, a kada već govorimo o mentalitetu i o tom ambijentu, da recimo nikome u Akademiji nauka ne pada na pamet da nekog filmskog umetnika, reditelja, predloži za prijem u Akademiju nauka? Poznato je, na primer, da Francuska akademija prima svoje istaknute sineaste i druge u Akademiju.
PETROVIĆ: Ja ću to opet vrlo prostački da podvedem pod zlobu. Ne znam kako drukčije može da se objasni. Ja sam dva puta predlagan za Akademiju, i jedanput je dobio jedan glas taj čovek koji me je predložio i glasao za mene, je li tako, a drugi put nijedan glas.
GLIŠIĆ: Da li je to isključivo pitanje konzervativnosti tog sastava, koji filmsku umetnost ne vidi nigde…?
PETROVIĆ: Ne, ta gospoda svaki dan, svake večeri gledaju filmove na televiziji i ta gospoda vrlo dobro znaju šta u svetu umetnosti i kulture predstavlja Ingmar Bergman, šta predstavlja Felini, Bunjuel, da ne citiram dalje, pa negde, tamo dalje, dalje i Aleksandar Petrović. Oni to vrlo dobro znaju. Oni vrlo dobro znaju da Aleksandar Petrović i Emir Kusturica danas u toj skali kulturnih vrednosti u Jugoslaviji predstavljaju znatno više od bar dve trećine onih koji su tamo u toj Akademiji. To oni vrlo dobro znaju jer to ipak nije glup svet. Isto tako, vrlo dobro znaju da je film umetnost i te kakva umetnost. Ali, znate, kakav narod takva i akademija. Zloban narod – zlobna akademija.
Ja evo ovako govorim, ali ja nikome ništa ne zameram. Mislim da bi bilo mnogo važnije od prijema Saše Petrovića u Srpsku akademiju, da je ta srpska akademija sa svoje strane organizovala ne u Beogradu nego u svetu niz seminara i razgovora o srpskoj istoriji, o srpskoj nesreći, o srpskim pravima, o genocidu i svemu ostalom.
Ima još jedna stvar koja nije u redu. Još uvek Srpskom akademijom, u stvari, vlada jedna loža bivših komunista. Građanski duh još se nije vratio u tu građansku instituciju.

Šta još da vam kažem? Evo, primila me evropska akademija a moja nije. Pa, neka joj bude na čast.

Možda sam bio prestrog prema Akademiji. Možda to nije samo pitanje odnosa Akademije nego pitanje odnosa čitave sredine. Možda zato čak nije tu kriva ni samo sredina ni Akademija, već smo možda i mi sami sineasti krivi. Znate, bilo je mnogo pajaca i dvorskih luda među filmskim radnicima. Najpoznatija je Veljko Bulajić. Ljudi su onda verovatno shvatili, ovo je neki dripački posao. Sa druge strane, međutim, nisu u pravu, jer dvorskih luda je bilo i među književnicima, i književnici su pisali pesme i Brozu pa čak i državnoj bezbednosti…

Aleksandar Petrović

Aleksandar Petrović