Sećanje na trijumf “Skupljača perja” u Kanu

M. MIRKOVIĆ | 29. maj 2012. Novosti.rs Kultura 

Odlomak iz dopisa:
Četrdeset pet godina je prošlo od kako je film velikog reditelja Aleksandra Saše Petrovića doživeo ovacije na festivalu u Kanu, odakle se vratio okićeno Gran prijem 
AKO je prava mera ljudskosti stepen slobode koju čovek uspe da izbori za sebe u ovom životu, onda su Cigani ljudi. Romi… Na ciganskom jeziku Rom znači Ciganin, ali istovremeno znači i Čovek – pisao je veliki reditelj Aleksandar Saša Petrović, koji je Rome video kao “najtajanstveniji narod u istoriji, neuhvatljive kao vetar”.
Tim i takvim, “svojim” Romima, posvetio je Petrović remek-delo “Skupljači perja”, koje je pre tačno četiri i po decenije doživelo ovacije na festivalu u Kanu, odakle se vratilo okićeno Gran prijem. 
Kinoteka će na 45-godišnjicu kanskog trijumfa večeras prikazati obnovljenu kopiju velikog ostvarenja naše kinematografije.

Film koji je na autentičan, senzibilan način opevao ciganske sudbine, večno osuđene na lutanje, pesmu i strast, slika je života Roma koji su “zastali” u vojvođanskoj ravnici, nastavljajući, ipak, da žive prema zakonima večitih skitača, sa svojim čežnjama i strastima, sa dertom i ljubavlju zbog koje se i ubija…
… te 1967. godine jugoslovenski film jeste nagrađen Gran prijem najprestižnijeg festivala, a ona naša “velika” nacija se “uzbudila kao da smo osvojili prvenstvo sveta u fudbalu” – seća se Saša u svojim memoarskim zapisima. Preko cele naslovne strane “Frans Soara” objavljena je slika Olivere Vučo, a “Figaro” je obavestio svoje čitaoce da je jedan jugoslovenski film pomirio vladu i opoziciju.
ĐELEM, ĐELEM “CIGANIMA me je približilo njihovo nepresušno osećanje za slobodu i muziku. Poželeo sam da napravim film o narodu Roma… “ – pisao je Petrović, koji je susreo Mikajla Lakatoša “u seocetu izgubljenom na severu Srbije”. Pevao je tada jednu od svojih pesama “Đelem, Đelem” (“Putujem, putujem”). Ta pesma, koju je otkrio film “Skupljači perja”, postala je kasnije himna ciganskog naroda.
“Skupljači” su reditelja i Velimira Batu Živojinovića doveli i kod Tita, na Vangu, nakon pulske projekcije filma te 1967. godine. Saša opisuje svoj razgovor sa Brozom:
“Pa, dobro, Petroviću… Za kol’ko ste novca taj svoj lepi film prodali Americi?” – zapitao je te večeri Broz.
“Za pedeset hiljada dolara, druže predsedniče” – odgovorio je Petrović.
“Malo…” zaključio je predsednik, a Petrović se, u sebi, sa predsednikom složio.
Možda baš zbog sveprisutnosti i univerzalne prepoznatljivosti – za one koji umeju i žele da ih prepoznaju – fatalnih poriva Petrovićevih junaka, “Skupljači” i danas žive, utkani u delo mnogih.