O poreklu

Boro Drašković “Film o Filmu” – Prometej

film o filmu

(razgovori vođeni i filmovani tokom snimanja Seoba 1987. godine) Odlomak iz knjige: Svako je kinoteka
Boro Drašković:

 o sebi i o drugima aleksandar petrovic

TV emisija – mart 1994

Ranko Munitić intervjuiše Aleksandra Petrovića

(Intervju je realizovan mesec dana pre odlaska Aleksandra Petrovića u Pariz da bi se operisao od tumora na mozgu. Preminuo je posle četiri meseca borbe)
Odlomak:


o sebi i drugima aleksandar petrovic

Da kažem jednu stvar: ja sam, brate, građanskog porekla. I to me je mnogo koštalo. Moj je čukundeda, Filip Hristić, bio guverner Narodne banke, poslanik, i tako dalje. Moj je pradeda bio sreski načelnik, moj je deda bio načelnik u Narodnoj banci. To je sve bilo pre rata. Pre rata 1914.

 

o sebi i drugima 2 aleksandar petrovic

Po očevoj strani, moj deda je bio vlasnik najboljeg hotela u Banji Koviljači, pa se preselio u Francusku i tamo je umro. Od tada, porodica živi većim delom u Francuskoj. Nešto je tu bilo sumnjivo.

RANKO MUNITIĆ : Jako gadan pedigre.
ALEKSANDAR PETROVIĆ : Nekako je to bilo – šta sad’ pa ovo! Nije došao ni sa Durmitora… Mada, pošto sam bio malo šaškast, (ne zato da bih popravio ovaj svoj, ovakav, što Ranko kaže, gradanski pedigre) ja sam, čim sam mogao, pošto sam bio levičarski nastrojen i nisam poslušao savet, pametan savet moga oca, koji je glasio: ”Sjaši Kurta da uzjaše Murta”, ja sam otišao dobrovoljno u partizane. Otišao sam odmah, sa nepunih šesnaest godina, i šest meseci se lomatao. Ali, to opet nije vredelo. Kada sam se vratio, pocepao sam karakteristiku, nisam hteo da uđem u Partiju. Nekako, ja jesam građanin.

aleksandar petrovic 9

… Tu nema pomoći. Ja jesam gđanin. Inače, ja volim, razume se, i prostake. Obožavam ih. Ja sam – eto, vidite, napravio film o Romima. Ali, u biti svojoj, ja sam ipak to što jesam. I kada sam krenuo sa tim svojim prvim filmovima, sa onim što jesam, onda su ovi, svi mogući ljudi koji su se sankama, ili na guzici, spustili niz ove planinske strmine, pravo u fotelje koje su im rođaci pripremili, videli su oni da tu nešto nije u redu. Šta je sad’ pa ovo! U našem filmu se pojavljuje arhitekta Mirko, pijanistkinja, uči klavir… ona koju igra Beba Lončar. Onda neka žena, koja pati od samoće u nekom buržoaskom stanu. Pa ide kod frizera, zaboga, pa ima staru tetku, koja opet ima svoju babu, pa prababu. Ovde nešto nije u redu. 

To nije taj svet koji mi stvaramo. To je neki drugi svet.
… Sve je to Čoliću i Kosovki bilo jako sumnjivo.

 

 

dvoje

Poreklo i film

PETROVIĆ: Na Novom groblju pored jedne male crkvice nalazi se spomenik sa ovalnom emajliranom slikom. Na slici se nalaze likovi moje prababe i moje babe.

aleksandar petrovic majka i baba

Ljubica Hristić sa ćerkom Savkom (Sašina baba po majci)

 Prababa drži svoju malu devojčicu od tri meseca u naručju (peminula je kad joj je kći imala tri meseca). Na spomeniku piše epitaf: majka napustila svoju malu dundu. U toj grobnici su sahranjeni i njeni (prababini) otac i majka, znači moji čukundeda i čukunbaba. Zašto sam to pomenuo? 

aleksandar petrovic dvoje

Scena iz filma Dani

Zato što će se 1962. godine isti takav emajlirani okvir sa slikom pojaviti na jednom grobu na koji dolazi Gina iz filma Dani. Čak sam ja to i iskopirao, malo se igrajući, tu sliku sam stavio na grob njene tetke na koji ona dolazi. Time hoću da kažem da sam ja ipak stari Beograđanin.  

 

 

dani-filnal-1